Povijest Podgore

Podgora, naselje, luka i općinsko središte u Dalmaciji, 9 km jugoistočno od Makarske; 1275 st. (2011). Leži u Makarskome primorju podno Biokova.Sastoji se od starijega dijela na uzvisini i novijega (Kraj) uz more. Barokna crkva sv. Tekle iz 1764., obrambene kule iz XVII. i XVIII. st. (zaseoci Marinovići i Ruščići).

Podgora je spomenuta prvi puta kao jedno od mjesta pod zaštitom Venecije nakon turskog poraza u bitci kod Lepanta, čak 1571. godine. Na groblju pokraj crkve Sv. Tekle još uvijek možete vidjeti nadgrobne spomenike iz tog doba. Unatoč tek srednjovjekovnom spominjanju, arheološki artefakti svjedoče postojanju brojnih naselja na ovom mjestu kroz tisuće godina, sve od prapovijesti i antike, preko srednjeg vijeka, do modernih vremena - vjerojatno zbog zahvalne pozicije, blage klime i predivnih prirodnih ljepota.

Samo ime - Podgora - rezultat je, naravno smještaja pored samih obronaka Biokova. Za turske invazije ovo je mjesto bilo jedno od strateških obrambenih točaka, iz kojeg su razloga podignute i brojne kule, a u to je doba mjesto imalo “titulu” Kaštel (Castello).

Mjesto je podijeljeno na dva dijela - Gornju (staru) Podgoru izgradili su mještani koji su, uzmičući čestim napadima hajduka, pobjegli na obronke Biokova, tražeći zaklon. Donja Podgora (Kraj) izgrađena je najvećim dijelom nakon kobnog potresa 1962. koji je porušio velik dio naselja i uništio nebrojene prirodne ljepote. Izgradnjom donje Podgore počinje i rapidan razvoj turizma na ovom području.

Ljetnikovac obitelji Mrkušić, od kojega se sačuvao samo portal i osmerokutna kapela, ubraja se u vodeće primjere barokne arhitekture u Makarskome primorju. Spomenik »Galebova krila«, rad arhitekta Rajka Radovića, podignut je 1962. na brežuljku iznad mjesta, u spomen na osnivanje partizanske mornarice (1942–43).

Turizam – Područje Podgore bilo je nastanjeno od srednjega vijeka, a potkraj XV. st. zajedno s cijelom Primorskom krajinom došlo je pod osmansku vlast. U pisanim izvorima Podgora se prvi put spominje 1571. kao jedno od mjesta koje je Mletačka Republika uzela pod svoju zaštitu nakon osmanskoga poraza u bitki kraj Lepanta. U Kandijskome ratu (1645–69) stanovnici Podgore borili su se na strani Mlečana, a područje grada bilo je poprište čestih mletačko-turskih okršaja. Sukobi za to područje vodili su se i na početku XVIII. st. Zbog dugotrajnih ratova područje je opustjelo, pa je nakon 1817. bilo naseljeno stanovništvom iz Imotske krajine i Hercegovine. Podgora je najviše stanovnika imala 1910. god. (2101); stanovništvo se smanjivalo sve do 1960-ih (1261 st. 1961. godine).

U II. svjetskom ratu ondje je bila utemeljena partizanska mornarica; 28. XII. 1942. osnovana je prva Mornarička postaja, a 23. I. 1943. Prvi mornarički odred. Za II. svjetskoga rata, nakon kapitulacije Italije, Podgora je bila jedna od postaja na putu iz južne Italije prema Livnu, kojim se dopremala saveznička pomoć partizanskome pokretu. Iako je do druge polovice XX. st. naselje bilo smješteno pretežito na padinama Biokova, stanovništvo je tradicionalno bilo okrenuto moru i pomorstvu. Nakon velikoga potresa 1962. stanovnici su sagradili naselje bliže moru. Otada se jače razvijao turizam, čemu je pogodovala izgradnja Jadranske magistrale.